Čuvarkuća: Magična biljka za zdravlje i ljepotu


Ljekovitost čuvarkuće poznavali su već stari Rimljani, koji su joj pripisivali i neke mistične osobine. Doznajte koja su to ljekovita svojstva čuvarkuće te kako se čuvarkuća koristi kao lijek.

Čuvarkuća – opis biljke
Čuvarkuća je višegodišnja biljka iz skupine sukulenata, kojima inače pripadaju i kaktusi i agava. Sukulentne biljke imaju sposobnost pohranjivanja vode na duže vrijeme u svojim zadebljalim listovima, stabljikama ili korijenju. Zbog toga su vrlo otporne i mogu preživjeti u uvjetima u kojima većina biljaka ne bi uspjela. Sama čuvarkuća vodu čuva u listovima.

Čuvarkuća je prizemna zeljasta biljka, visine između 10 i 30 cm, i promjera do 20 cm. Mesnati listovi su eliptični i zašiljeni, te oblikuju vrlo dekorativnu rozetu. Rozete mogu biti različitih boja, zelene, srebrno zelene pa sve do hrđavo crvene boje. Boja listova pri vrhu je obično tamnija od ostatka biljke, te može biti crvenkasta do tamnoljubičasta.



Kada čuvarkuća nakon nekoliko godina procvjeta (od lipnja do srpnja), to je zapravo početak njezina kraja. Središnji dio rozete počinje se izdizati i rasti te naposljetku daje cvijet, najčešće ružičaste boje. Čuvarkuća se tako osjemenjuje. Može se reći da ostavlja svoj pomladak i nakon toga ugiba.

Čuvarkuća kao samonikla biljka najčešće se viđa u planinskim područjima južne Europe (Pirineji, Alpe, Dinaridi), Raste na kamenju i stijenama, a u naseljenim mjestima na zidovima i krovovima. Kao ukrasna biljka uzgaja se dvjestotinjak godina te postoji ogroman broj različitih kultiviranih oblika. Čuvarkuća će uspjeti gdje god da je stavite. Kao sukulent, čuvarkuća je otporna na suše, kao i na ekstremne vrućine i hladnoće.

Čuvarkuća – ljekovita svojstva
U narodu je oduvijek poznata ljekovitost soka koji istječe iz prerezanog lista čuvarkuće. Sok čuvarkuće čuva pravu riznicu aktivnih ljekovitih sastojaka. To su tanin, jabučna i mravlja kiselina, polisaharidi, vosak, mineralne soli, kalcijev malat i masna ulja.

Čuvarkuća liječi kožu
Zgnječeni listovi svježe biljke ili njezin sok često su se koristili kao melem za opekline, porezotine, modrice, čireve i općenito upalne bolesti kože. Sok se ponekad miješao sa svinjskom mašću i kao takav trenutno ublažavao upalni proces na koži. Bradavice i kurje oči mogu se izliječiti ukoliko list čuvarkuće prerežete vodoravno, a nutarnju stranu lista fiksirate na oboljela mjesta. Čuvarkuća se također primjenjuje kod uboda insekata ili opeklina od koprive.

Čuvarkuća protiv upala
Osim za vanjsku primjenu, sok čuvarkuće se može primijeniti i oralno. Nekoliko kapi soka može se umiješati u neki napitak te pomoći kod raznih unutarnjih upala i bolova.

Vrlo neugodne upale uha mogu se ublažiti direktnim ukapavanjem svježeg soka čuvarkuće. U tu svrhu će biti dovoljne dvije ili tri kapi soka, koji se prethodno malo zagrije u žličici (pazite da ne bude vruć!). List čuvarkuće možete zagrijati i među dlanovima, a zagrijavanje nije potrebno ako su listovi već topli uslijed ljetnih vrućina. Tada sok istisnite direktno iz prerezanog lista u uho. Nakon nekoliko minuta, glavu treba nagnuti da višak tekućine izađe van. Ovaj se postupak ponavlja 2 – 3 puta na dan, ovisno o težini upale. Kapi čuvarkuće možete primijeniti i kod nagluhosti prouzročene skupljanjem sekreta. Naime, sok čuvarkuće će razrijediti gusti sekret i tako osloboditi ušni kanal.

Čuvarkuća protiv glavobolje i nesanice
Ukoliko patite od glavobolje, prije nego što posegnete za tabletom, iskušajte prirodan i potpuno neškodljivi lijek. Sok ili unutarnju stranu lista čuvarkuće nanesite na čelo, opustite se i pričekajte da počne djelovati. Nekoliko kapi soka čuvarkuće umiješanih u umirujući čaj pomoći će protiv nesanice te kod uznemirujućih snova.

Čuvarkuća za zdravlje usne šupljine
Pomiješate li sok čuvarkuće s malo meda, dobit ćete izvrsno sredstvo za ublažavanje upala usne šupljine. Bilo da se radi o upali zubnoga mesa, preosjetljivosti zuba, gljivičnom oboljenju ili čak gnojnoj angini, grgljanje ove mješavine djelovat će umirujuće i iscjeljujuće.

Mitovi i legende – čuva li doista čuvarkuća kuću od udara groma?
Jupiterovo oko, Thorova brada, gromova brada, volova brada, evergreen – ovako su stari Rimljani i Germani tepali čuvarkući, vitalnoj biljci zelenih mesnatih listova. Njezino latinsko ime, Sempervivum tectorum, u slobodnom prijevodu znači „vječno živuća biljka (naših) krovova“. U hrvatskom se jeziku ustalio naziv čuvarkuća, ali i gromovna trava, gromovik i vazdaživ. Spona čuvarkuće s gromovima potječe iz staronordijskog mita o Thoru, bogu munja, gromova i vatre, čija je posvećena biljka bila upravo čuvarkuća. Zbog toga su je mnogi stari narodi uzgajali na svojim krovovima, vjerujući da će ih zaštititi od udara groma i vatre.
Čuvarku

Nema komentara:

Objavi komentar

@zdravlje_i_ljepotain