Koliko je opasna selfie opsesija?


Riječ selfie svakoga se dana spomene na 365.000 Facebook postova i 150.000 tweetova, a ako na Instagramu pretražimo #selfie, dobit ćemo više od 50 milijuna rezultata iz cijelog svijeta.
Na prvi pogled, djeluje da su ljubitelji selfieja narcisi zaljubljeni u sebi. Ali i nije baš tako. Zapravo je obrnuto.
Djevojke koje objavljuju puno selfieja nisu sigurne u svoj izgled tj. stalno im treba tuđa potvrda. Sa svakim novim lajkom njihovo samopouzdanje raste.
Psiholozi su to ovako saželi: ljudi ne objavljuju selfieje na društvenim mrežama zato što su puni samopouzdanja nego zato što nisu. Čine to jer im je potrebna potvrda drugih da su prihvaćeni, voljeni, da zanimaju druge ljudi. Potrebni su im lajkovi.
Selfie kultura nije narcistička nego upravo suprotno. Američka psihijatrijska asocijacija (APA) još je 2014. izdala objavu kojom je ustvrdila kako je gomilanje selfieja na društvenim mrežama mentalni poremećaj, a definira se kao “opsesivna želja za fotografiranjem samog sebe i postavljanje fotografija na društvenim mrežama zbog nedostatka samopoštovanja i popunjavanja praznine u intimnom životu”.
Brojni psiholozi i psihijatri diljem svijeta složili su se da trend selfieja nije bezazlen: on utječe na razvoj ličnosti pojedinca, koji uz nametanje lažnih standarda ljepote, može imati ozbiljne posljedice na psihičko zdravlje.

Uz selfie su vezane tri razine poremećaja.
Prva razina je takozvani ograničeni selfie, odnosno učestalo fotografiranje bez objavljivanja na društvenim mrežama.
Druga razina je učestalo fotografiranje uz objavljivanje, dok je treća – kronični selfie – nekontrolirano fotografiranje i objavljivanje na društvenim mrežama najmanje šest puta dnevno.
Nekome možda zvuči smiješno, no diljem svijeta deseci tisuća mladih osoba u dobi od 16 do 35 godina pati od poremećaja povezanog s nekontroliranim selfiejima. Opsesivno-kompulzivno fotografiranje i objavljivanje selfieja itekako može izmaknuti kontroli, kao u slučaju američkog tinejdžera Dannyja Bowmana. Danny je proveo šest mjeseci u kući, pokušavajući napraviti savršeni selfie. U tom razdoblju smršavio je 12 kilograma, prestao ići u školu te pokušao izvršiti samoubojstvo. Dijagnosticirana mu je ovisnost o tehnologiji, opsesivno-kompulsivni poremećaj te dismorfično-tjelesni poremećaj; njegov je slučaj ekstreman, no ova problematika veoma je rasprostranjena.
Neki su opsjednuti vlastitim, a neki tuđim selfiejima. Mušterije estetskih kirurga u ordinacije sve rjeđe dolaze s fotografijama slavnih osoba, a sve češće sa selfiejima potpunih stranaca koje su našli na Instagramu ili Fejsu. Klijenti su sve mlađi, a kao razlog što žele smanjiti nos ili povećati usta sve češće navode - selfieje. Počelo je s fotkanjem u maminoj i tatinoj kupaonici, a s godinama preraslo u natjecanje tko će ispasti ljepši, ali i tko će napraviti zanimljiviji, otkačeniji, atraktivniji i opasniji selfie. Natjecanje koje je neke stajalo života. U SAD-u troje tinejdžera smrtno je stradalo u naletu vlaka dok su, na tračnicama, tražili kadar za što bombastičniji selfie. Pogibalo se diljem svijeta, nažalost i u Hrvatskoj, a najviše je “selfie smrti” u Indiji. Zbog atraktivnog selfieja ljudi su spremni visjeti s litica, pozirati s divljim životinjama i popeti se na jureći vlak. U 2015. više je ljudi poginulo od selfieja nego od napada morskih pasa.

Do koje je mjere selfie popularan, dokazuje osnivanje kompanija koje se bave osiguravanjem atraktivnih lokacija za snimanje selfieja. Pa tako tvrtka Private Jet Studio nudi mogućnost dvosatnog poziranja u privatnim avionima iz njihove flote za 244 dolara (fotograf je uključen). Ili 191 dolar ako planirate okinuti selfie s izmišljenog puta i prijatelje napraviti ljubomornima.
Tehnologija prati našu opsjednutost sobom pa je tako nakon običnog selfie štapa “izmišljen” i leteći selfie štap: ROAM-e leteći štap djelo je australske kompanije IoT Group i može ga se naručiti po cijeni od 267 dolara.
“Problem kod selfie štapova je dužina pa smo dobili ideju da napravimo štap koji će letjeti za nama i fotografirati nas”, izjavio je direktor kompanije Ian Duffel. Nakon što se štap poveže s pametnim telefonom, ROAM-e se može podesiti da koristi tehnologiju prepoznavanja lica kako bi pratio korisnika na udaljenosti do 25 metara. Čini nam se da smo kao društvo otprilike na toj udaljenosti i od svog samopouzdanja.
cosmopolitan.hr

@zdravlje_i_ljepotain