Kako pomoći djetetu da lakše prebrodi traumu


Iako odrasli, a pogotovo roditelji, jako brinu o tome da su djeca sigurna i zaštićena, neočekivani događaji se svejedno mogu dogoditi na različite načine i u različitim okolnostima. Kako tada postupiti?

Traumatskim događajem smatra se bilo koji opasni, ugrožavajući događaj koji je prijetnja djetetovom životu i tjelesnom integritetu. Pritom dijete može svjedočiti ili samo biti žrtva nekog takvog događaja. Iako trauma doživljena u djetinjstvu može imati dugoročne posljedice, uz primjerene intervencije i adekvatnu podršku bliskih osoba, moguć je oporavak od traumatskih događaja.

Primjeri traumatskih događaja

Prometna nesreća
Bolest (vlastita ili bliske osobe)
Prirodne ili tehnološke katastrofe
Gubitak voljene osobe ili kućnog ljubimca
Zlostavljanje (psihičko, seksualno ili fizičko) i zanemarivanje
Svjedočenje obiteljskom i vršnjačkom nasilju
Razvod roditelja
Selidba…
Traumom u djetinjstvu se općenito smatraju situacije u kojima se djeci dogodi nešto strašno što ih jako uznemiri, npr. kada se ozlijede ili vide da je netko koga vole ozlijeđen i mora u bolnicu, kada ih je strah da nekoga ne izgube zbog bolesti, razvoda, preseljenja, kada dožive neki zastrašujući prizor koji nije primjeren njihovoj dobi i sl.

Većina djece (ali i odraslih) nakon toga doživljava određene reakcije, što je sasvim prirodno i očekivano. Pritom to mogu biti različiti načini reagiranja, različitog intenziteta i to i na psihološkom i na fiziološkom planu. Tako su mogući osjećaji straha i bespomoćnosti, ali i fiziološke reakcije poput ubrzanog rada srca, znojenja ili povraćanja. Neka djeca se povlače u sebe, a neka mogu biti razdražljiva, napeta i agresivna. Česta reakcija je i izbjegavanje mjesta ili osobe koje podsjećaju na traumu, kao i ponavljanje traumatskog događaja kroz igru. Nakon traume moguće su ponekad i poteškoće s pažnjom, kao i problemi u školi ili u ponašanju. Sve ove reakcije, iako su neugodne, istovremeno su i prirodne, jer su to načini na koje vlastito tijelo štiti osobu i pomaže joj nositi se sa situacijom s kojom se suočava. Svakoj osobi, pa tako i djeci, je potrebno određeno vrijeme da se oporavi od neugodnog i opasnog događaja te je u tom procesu važno da ima podršku prvenstveno roditelja, ali i ostalih bliskih osoba u njegovom životu.

Kako roditelji mogu pomoći?
Budući da reakcije na traumu ovise o djetetu, njegovoj dobi i vrsti traume, tako će i vrsta pomoći i podrške biti drugačija u svakoj situaciji. To znači da će neko dijete više tražiti fizički kontakt, nekome će biti važnije razgovarati o svojim mislima i osjećajima, a nekima će biti važna prisutnost prijatelja i igra. Važno je prepoznati potrebe djece i u skladu s njima reagirati. No, općenito je obiteljska podrška ključna za smanjivanje utjecaja traume na dijete. Neki od načina na koje možete pružiti podršku djetetu su:

·         Poticanje razgovora o samom događaju, kao i slušanje djeteta. Pritom je važno djetetu, na njemu razumljiv način objasniti što je trauma. Tako će djetetu biti jasnije što mu se događa i kroz što prolazi, kao i što može očekivati.
·         Davanje iskrenih odgovora djetetu na njegova pitanja.
·         U razgovoru s djetetom probajte reći nešto ohrabrujuće, ali da pritom ne umanjujete težinu situacije, kao i ne obećavate da se tako nešto neće više dogoditi. Neke stvari su izvan vaše kontrole i ne možete biti sigurni što će se u budućnosti dogoditi.
·         Poštivanje djetetovih osjećaja i reakcija na način da mu se objasni da su reakcije i promjene prirodne, s obzirom na neuobičajen događaj.
·         Osigurati mu podršku i uvjeriti ga da ste tu za njega i da ćete učiniti sve da bude sigurno i zaštićeno.
·         Pokušajte se, što je više moguće, držati svoje dnevne rutine - potičite obavljanje svakodnevnih aktivnosti i obaveza.
·         Potaknite dijete na odmor i opuštanje, kao i na aktivnosti poput crtanja, plesa, čitanja priča, igranja te druženje s prijateljima i drugom djecom.
·         Pohvalite pozitivne pomake koje primijetite kod djeteta. Time dajete na važnosti njegov napredak te mu dajete pažnju i motivaciju za daljnji napredak u tom smjeru.
Ono što nije poželjno da kao roditelji radite nakon što je Vaše dijete iskusilo traumatsku situaciju je izbjegavanje odgovaranja na pitanja i razgovora o događaju, požurivanje oporavka te umanjivanje i ignoriranje samog događaja. Ta ponašanja mogu dodati težinu samom događaju, a uz to što je preplašeno, dijete će vjerojatno biti i zbunjeno. Neće znati kako da se nosi sa svojim osjećajima i reakcijama, što može produžiti i otežati oporavak od proživljene traume.

Ako primijetite da djetetove reakcije i promjene u ponašanju traju dulje, ili ako vas one počnu brinuti, jer počinju ometati fizičko i emocionalno funkcioniranje djeteta, potražite pomoć stručne osobe. Stručne osobe mogu procijeniti zdravlje vašeg djeteta i, ako je potrebno, reagirati tretmanom primjerenim za vaše dijete, kako bi uspješnije prebrodilo krizu i olakšalo mu suočavanje s događajem. Važno je da znate da postoje brojne uspješne tehnike koje pomažu djeci da se nose s traumom, bolje ju razumiju i tako integriraju u svoj život.
roditelji.hr

@zdravlje_i_ljepotain